“Mračna” strana Grada

Grad Dubrovnik, iako ponajviše privlači turiste svojom ljepotom i bogatom poviješću, odiše mističnošću koja oduševljava i lokalne stanovnike. Stoga se nekolicina nas prošli četvrtak, u sumrak, na gradskom groblju Boninovo, u organizaciji Dubrovačkih knjižnica našlo kako bi skupa doznali što više o tajnovitim mjestima u  našem Gradu. Razgledavanje je vodila Marija Milovac, osnivačica vodičke ture „Haunted Dubrovnik“

Vodičica nas je kroz priču uvukla u noć i provela od groblja Boninovo, dvorca  Skočibuha, bivše bolnice, dvorca Pucić pa sve do gradskog parka Gradac gdje smo završili ovu zanimljivu šetnju s drugačijim pogledom na ovaj dio Grada. Mjesta su puna zanimljivih priča, uključuju kletve, tajna društva, kugu, duhove i teorije zavjere, a očekivano se nalaze izvan zidina, kao što je bilo i uobičajeno u povijesti.   Spomenuto je stratište na Gradcu, karantena na Dančama i klaonice, samice i pogubljenja. Cjelokupan ugođaj bio je popraćen ugodnim zalaskom sunca i vodičicom obučenom u dugu bijelu haljinu s feralom u ruci.

Možda najzanimljivija priča jest ona o Mariji Glavić čiji se duh, barem po pričama, još osjeća u Vili Dubravki u kojoj je naglo preminula u požaru. Po službenoj verziji događaja, u šest sati ujutro čistila je kožne rukavice petrolejem, a tik do nje služavka je peglala robu peglom na žar, međutim, strašnija je verzija ona u kojoj je Marija sama sebi oduzela život zbog zabranjene ljubavi. Cijeli kompleks obitelji Glavić i teorija na koji način su stekli toliku imovinu ostaje tema za sebe.

Devedesetominutna „ukleta“ tura zapravo je ugodna šetnja obogaćena povijesnim pričama o našem Gradu. Moram priznati da nisam ostala zapanjena pričama, zapravo mogu reći da su očekivanja bila puno veća. Vjerojatno jer na ljubitelja drame i horora kao žanra knjiga, filmova i kazališnih predstava, tura i same priče ne mogu ostaviti tako jak dojam. Sigurna sam da ostale slušatelje priče također nisu zastrašile i da su svi iste večeri mirno spavali. Osobno više sam uživala u zanimljivostima poput one o porijeklu imena ulice Đenevrija. Naime, u toj ulici „đe ne vrije“ živjela je starica koja je bila uvjerena da joj je susjeda uklela kuću, jer u njoj nikada nije mogla uzavreti voda.  Smatram da reklama ove vodičke ture ne bi trebala biti tako napuhana jezivim naslovima koji se ne realiziraju kroz priče. Naravno, sve što smo čuli bilo je izuzetno zanimljivo jer ovakve priče svojim uvrnutim i iskrivljenim zapletima daju posebnu čar svakom mjestu i zajednici, a pogotovo prekrasnom Dubrovniku u kojem je teško vizualizirati išta stravično i jezivo. Potrebno je znati vlastitu povijest, a još je ljepše na ovakav način proširivati je i ukrašavati.

Ida Mihaica, 2. D

foto: Dulist

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s